Ovaj film pripada talasu tzv. novog francuskog ekstremizma (New French Extremity) čiji filmovi obiluju eksplicitnim scenama nasilja i golotinje ali se opet izdvaja od ostalih srodnijih projekata po mnogim specifičnim stvarima.
Mlada djevojka po imenu Lusi želi se osvetiti ljudima koji su je oteli i mučili dok je još bila mala djevojčica. U toj svojoj “potrazi“ će joj pomoći djevojka po imenu Ana, sa kojom se sprijateljila u domu za nezbrinutu djecu i koja je i sama bila žrtva zlostavljanja kao dijete. Lusi je čitavog djetinjstva progonila vizija mršave i sablasne žene koja joj je nanijela najgore povrede i o kojoj se povjerila Ani. Posle određenog vremena provedenog u domu za nezbrinutu decu Lusi će svoje zlostavljače prepoznati na fotografiji u novinama. Nedugo nakog toga će zakucati na njihova vrata, ali sa sačmaricom…
„Martyrs“ je prvi francuski film koji je u svojoj matičnoj zemlji dobio oznaku +18, što je diglo mnogo prašine kako kod samih kritičara, tako i kod gledalaca. I u ovom filmu su Francuzi održali visok nivo horora u prezentaciji koja je jako vjerodostojna, brutalna, uvjerljiva, a nadasve originalna i specifična .
Ovaj sjajni horor-triler djelo je francuskog rezisera Pascala Laugiera, koji je takođe odgovoran za sjajni projekat „Vučje bratstvo“ iz 2001. Ovaj režiser je dokazao ovim filmom da je jako talentovan i kreativan i da ne bježi od ekstremno provokativnih i šokantnih prizora.
Priča se zasniva na zanimljivim i slojevitim likovima. Režija je vrlo efektno sugestivna i atmosferična, film obiluje mučnim, sirovim, brutalnim i kontroverznim scenama nasilja, ali to nije najvažnije u samom filmu, nego je akcenat bačen na psihološka preživljavanja likova koja su pojačana tim scenama.
Ovaj film zapravo obrađuje temu zlostavljanja djece i neobično podsjeća (iako režiser nije dao naznaka o tome ) tj. bazira se na istinitim događajima povezanim sa monstruoznim serijskim ubicom i zlostavljačem djece Marcom Dutrouxom, koji je 1995. i 1996. godine oteo i na najmonstruoznije načine zlostavljao šest djevojčica, a četiri od njih je ubio.
Ovo je jako realističan projekat, čija je radnja i sami psihološki profil protagonista važnija od samih scena spornog nasilja. Nudi impresivnu dubinu i suštinu društva, a nama poruku da se zapitamo koliko je nase društvo bolesno i koje sve opasnosti vrebaju iz tzv. civilizovanih ljudi. Prikazan je potpuni raspad sistema ljudske psihe i filmska patnja glavne glumice u različitim etapama, a opet sve je to posloženo u jednu cjelinu. Ukupno sagledano predstavlja jedinstveno djelo horor žanra koje je, nažalost, savršen prikaz svijeta oko nas koji je svakim danom sve bolesniji i devijantniji.
„Martyrs“, iako na prvi pogled djeluje tako, nije običan slasher, splatter ili gore film, već više govori o tome šta je neko sposoban uraditi zbog nekog cilja. Ne preporučujem ga gadljivim ljudima slabijeg želuca i ljudima koji ne podnose nasilja nad slabijima. Svima ostalima preporuka za ovaj sjajan i jedinstven “piece of art“ horor projekat, mada slobodno možemo reći da ovo i nije horor, već film o pravoj ljudskoj prirodi, o svoj stvarnosti svijeta u kome zivimo. Ima li išta strašnije od toga?
8/10
Нема коментара:
Постави коментар